Fotosinteza se odvija u zelenim dijelovima biljaka, a pokreće je sunčevo svjetlo pomoću kojeg biljke, koristeći vodu i ugljični dioksid, proizvode hranu za svoj rast. Tijekom tog procesa otpuštaju kisik bez kojeg život na Zemlji ne bi bio moguć.
Fotosinteza nas upućuje na zajedništvo i „suradnju“ svih bića na ovoj planeti. Mi ljudi i životinje disanjem izbacujemo ugljični dioksid kojeg biljke trebaju za fotosintezu, svoje hranjenje i svoj rast, a tokom tog procesa one izbacuju kisik koji nama treba za disanje.
Upravo zbog procesa fotosinteze i njezinog značaja za živi svijet, šume nazivamo „plućima“ naše planete. Svaki naš, pa i najmanji doprinos njihovom zdravlju i opstanku, doprinos je kvaliteti našeg života.
Tako primjerice, zamjena vožnje automobilom vožnjom biciklom kada god je to moguće doprinosi smanjenju onečišćenja zraka koje se u vidu zagađenih kiša (tzv. „kiselih kiša“) vraća na zemlju i onečišćuje i uništava šume i ostale biljke.
Zapamtite, svatko može doprinijeti zdravlju naše planete, pa makar kako nebitnim se taj doprinos činio!
Štetne posljedice prekomjernog sunčanja odražavaju se na ljudski organizam, ne samo neposredno poslije sunčanja, već imaju i zbirno djelovanje u starijoj dobi. Zbog toga se mladi, a posebno djeca trebaju pravilno zaštititi.
Štetno djelovanje sunčevog zračenja potiče od djelovanja ultraviolentnog zračenja. Iako je postotak UV zračenja mali u odnosu na sunčev spektar, posljedice su velike, ako mu se izlaže dugo i bez zaštite. UV zračenje štetno djeluje na oči, kosu, kožu. Na koži može izazvati degenerativna i maligna oštećenja.
Najveća opasnost od UV zračenja je od 12 do 14 h ljeti, kada sunčevi zraci padaju na zemlju uspravno, nešto manje od 10-12 h ujutro i od 14 – 16 h poslije podne. Umjerena štetnost zračenja je od 8-10 h i od 16-18 h poslije podne. Gotovo da nema nikakve opasnosti rano ujutro i kasno poslije podne.
Ljudi misle da je preplanulost dobar izgled kože. Dermatolozi kažu da je to već oštećenje kože. Koža sabira sva oštećenja nastala tokom života, pa je mogućnost njenog obnavljanja sve manja. Pretjerana izloženost suncu od djetinjstva dovodi do degenerativnih promjena kože, što se opet može razviti u rak kože.
Jedna od posljedica prekomjernog izlaganja suncu je alergija, poznata kao solarni dermatitis, a koja se može javiti već poslije kratkog vremena u vidu otoka, osipa i crvenih mrlja.
Zbog slabljenja odbrambenih mehanizama na suncu može doći do aktivi ranja virusa herpesa.
Pretjerano izlaganje suncu može izazvati opekotine. Simptomi su u vidu napete kože, bolova, otoka, mjehurića, a može se javiti i visoka temperatura, groznica, mučnina.
Odgovorio:
Sanja Husnjak , dana: 09.09.2011.
More nije plavo, mi i ga tako percipiramo.
Riječ je o optičkom efektu. Poznato je da se bijela sunčeva svjetlost sastoji od sedam boja (crvene, narandžaste, žute, zelene, plave, indigo i ljubičaste), koje imaju padajuće valne duljine. Kada svjetlost dođe do površine mora, njena komponenta crvena, narandžasta i žuta (koje imaju veće valne duljine) većim se dijelom apsorbiraju u vodi, dok plava (koja ima najmanju valnu duljinu) se ne apsorbira već reflektira, "odbija" po atmosferi u svim pravcima. Zato nama more izgleda plavo, ali samo kada je riječ o čistoj vodi. Čim se u vodi nalazi blato, alge, pijesak i sl. tvari mijenja se naša percepcija boje.
Odgovorio:
Sanja Husnjak , dana: 26.10.2011.
Žrtve lavova su najčešće mlade ili bolesne životinje. Love najčešće u mraku ili u ranim jutarnjim satima dok je još svježe. Kako lavovi nisu baš ustrajni niti brzi trkači (najviše 60 km/h, a i to samo na kratke staze), jedina mogućnost za uspješan lov im je suradnja. Otprilike samo svaki peti pokušaj lova završava uspješno. Uobičajena lovina lavova su antilope, gazele, gnu antilope, bivoli i zebre, ali ponekad i zečevi, ptice a prema prilici i ribe.
Prvo jede mužjak, pa zatim najvažnije ženke, i na kraju mladunci.
Odgovorio:
Sanja Husnjak , dana: 14.10.2011.