Osnovna škola Veliko Trojstvo

Fotosinteza se odvija u zelenim dijelovima biljaka, a pokreće je sunčevo svjetlo pomoću kojeg biljke, koristeći vodu i ugljični dioksid, proizvode hranu za svoj rast. Tijekom tog procesa otpuštaju kisik bez kojeg život na Zemlji ne bi bio moguć.

Fotosinteza nas upućuje na zajedništvo i „suradnju“ svih bića na ovoj planeti. Mi ljudi i životinje disanjem izbacujemo ugljični dioksid kojeg biljke trebaju za fotosintezu, svoje hranjenje i svoj rast, a tokom tog procesa one izbacuju kisik koji nama treba za disanje.

Upravo zbog procesa fotosinteze i njezinog značaja za živi svijet, šume nazivamo „plućima“ naše planete. Svaki naš, pa i najmanji doprinos njihovom zdravlju i opstanku, doprinos je kvaliteti našeg života.

Tako primjerice, zamjena vožnje automobilom vožnjom biciklom kada god je to moguće doprinosi smanjenju onečišćenja zraka koje se u vidu zagađenih kiša (tzv. „kiselih kiša“) vraća na zemlju i onečišćuje i uništava šume i ostale biljke.

Zapamtite, svatko može doprinijeti zdravlju naše planete, pa makar kako nebitnim se taj doprinos činio!

Štetne   posljedice   prekomjernog  sunčanja  odražavaju se na ljudski organizam, ne samo neposredno poslije sunčanja, već imaju i zbirno djelovanje u starijoj dobi. Zbog toga se mladi, a posebno djeca trebaju pravilno zaštititi.

Štetno djelovanje sunčevog zračenja potiče od djelovanja ultraviolentnog zračenja. Iako je postotak  UV zračenja mali u odnosu na sunčev spektar, posljedice su velike, ako  mu  se  izlaže dugo  i bez zaštite. UV zračenje štetno djeluje na oči, kosu, kožu. Na koži može izazvati degenerativna i maligna oštećenja.

Najveća opasnost od UV zračenja je od 12 do 14 h ljeti,  kada sunčevi zraci padaju na zemlju uspravno,  nešto manje od 10-12 h  ujutro i  od  14 – 16 h poslije podne. Umjerena štetnost zračenja je od 8-10 h i od 16-18 h poslije podne. Gotovo da nema nikakve opasnosti rano ujutro i kasno poslije podne.

Ljudi misle da je preplanulost dobar izgled kože. Dermatolozi kažu da je to već oštećenje kože. Koža  sabira  sva  oštećenja  nastala  tokom života, pa je mogućnost njenog obnavljanja sve manja. Pretjerana izloženost suncu od djetinjstva dovodi do degenerativnih promjena kože, što se opet može razviti u rak kože.

Jedna od  posljedica  prekomjernog  izlaganja suncu je alergija, poznata  kao solarni dermatitis, a koja se može javiti već poslije kratkog vremena u vidu otoka, osipa i crvenih mrlja.

Zbog slabljenja odbrambenih mehanizama na suncu može doći do aktivi ranja virusa herpesa.

Pretjerano izlaganje suncu može izazvati opekotine. Simptomi su u vidu napete  kože, bolova,  otoka, mjehurića, a može se  javiti  i  visoka temperatura, groznica, mučnina.

Riječ je o optičkom efektu. Poznato je da se bijela sunčeva svjetlost sastoji od sedam boja (crvene, narandžaste, žute, zelene, plave, indigo i ljubičaste), koje imaju padajuće valne duljine. Kada svjetlost dođe do površine mora, njena komponenta crvena, narandžasta i žuta (koje imaju veće valne duljine) većim se dijelom apsorbiraju u vodi, dok plava (koja ima najmanju valnu duljinu) se ne apsorbira već reflektira, "odbija" po atmosferi u svim pravcima. Zato nama more izgleda plavo, ali samo kada je riječ o čistoj vodi. Čim se u vodi nalazi blato, alge, pijesak i sl. tvari  mijenja se naša percepcija boje.

Vjetar okreće lopatice vjetroturbine pricvršćene na osovinu povezanu s mjenjačkom kutijom. U mjenjačkoj kutiji se pomoću mehanizma s zupčanicima povečava brzina vrtnje osovine. Mjenjačka je kutija s jedne strane spojena na osovinu turbine, a s druge na osovinu velike brzine vrtnje. Ta osovina okreće rotor generatora te se tako proizvodi električna energija. Svaki se vjetar ne može na ovaj način iskoristiti za proizvodnju električne energije. Ponekad je brzina vjetra prevelika - stoga turbina ima kočnicu.Kočnica ne dozvoljava turbini vrtnju s prevelikim brojem okretaja. Iako se to čini mnogo, da bi se na jednom mjestu proizvelo što više električne energije, vjetroturbine se grade u velikim grupama. Takve se grupe zovu vjetroelektrane. Vjetroelektrane segrade u predjelima gdje vjetrovi najcešce pušu i gdje je brzina puhanja pogodna.

Žrtve lavova su najčešće mlade ili bolesne životinje. Love najčešće u mraku ili u ranim jutarnjim satima dok je još svježe. Kako lavovi nisu baš ustrajni niti brzi trkači (najviše 60 km/h, a i to samo na kratke staze), jedina mogućnost za uspješan lov im je suradnja. Otprilike samo svaki peti pokušaj lova završava uspješno. Uobičajena lovina lavova su antilope, gazele, gnu antilope, bivoli i zebre, ali ponekad i zečevi, ptice a prema prilici i ribe.

Prvo jede mužjak, pa zatim najvažnije ženke, i na kraju mladunci.

Godina je vrijeme koje je Zemlji potrebno da jednom obiđe Sunce. Godina ima 365 dana, dok prijestupna godina (svaka četvrta) ima 366 dana.

Tarantule su velika skupina dlakavih pauka koji pripadaju porodici Theranophosinae.

Životni vijek im je 25-30 godina. Ženke se nastavljaju presvlačiti i nakon spolne zrelosti te tako produljuju životni vijek, dok mužjaci dožive 10-12 godina.

Znamo da ubrzo dolazi Halloween ili Noć vještica, točnije obilježavamo ga 31. listopada.

Stonoge su kopneni člankonošci razreda Myriapoda . Imaju dobro razvijenu glavu, a ostatak tijela je jednakomjerno člankovit (homonomna kolutićavost) i svaki kolutić (osim zadnjih) ima po jedan ili dva para nogu. Broj kolutića i nogu se razlikuje među vrstama. Međutim, zanimljivo je da je broj parova nogu uvijek neparan. Na glavi imaju par ticala. Nemaju sastavljene oči, već pojedinačne oči nastale vjerojatno razgradnjom sastavljenih očiju. Dišni sustav čine cjevaste uzdušnice koje se otvaraju odušcima uzduž tijela. Dugo cjevasto srce ima ostije (parne otvore) u gotovo svakom kolutiću. Dvostruka živčana vrpca smještena je na trbušnoj strani s parom ganglija u gotovo svakom kolutiću. Imaju jedan do dva para malpigijevih cjevčica za izlučivanje.

Nastava se ustrojava u dva  polugodišta.
Prvo polugodište traje od 5. rujna 2011. godine do 23. prosinca 2011. godine.
Drugo polugodište traje od 16. siječnja 2012. godine do 15. lipnja 2012. godine.