DVOZUB

Bidens

Porijeklom je iz Meksika i južnih krajeva Arizone, bidens voli jako sunce iako će uspjevati u polusijeni, idealan je za uzgajanje na balkonima i terasama.
Bidens se često uzgaja kao jednogodišnja, iako je zapravo višegodišnja biljka. Raste između 20 i 30 centimetara u visinu i 30 do 60 centimetara u širinu. Potrebna mu je bogata zemlja i dobra drenaža. Zbog svog izgleda, odličan je izbor za viseće tegle, posude i vrtove sa kamenjarem. Za sadnice treba pripremiti plitke, a šire rupe, a dobro je posuti je kompostom. Sadnice zalijte, a dobro bi bilo da zemlju malčirate kako bi zadržala vlažnost na suncu. Zalivajte ih ujutro i pripazite da ne pretjerate sa zalijevanjem kako ne bi došlo do truljenja korjena. Redovno uklanjajte uvenule i oštećene listove i skidaje ocvale cvijetove. Prihranjujte ga jednom tjedno.
Zapamtite da ova biljka veoma brzo raste i za kratko vrijeme će se proširiti u svom raspoloživom prostoru. Zato pažljivo birajte koje biljke ćete zasaditi uz dvozub, a jedna od najpopularnijih opcija je pelargonija.

JAVOR MLIJEČ
JAVOR MLIJEČ

Carstvo: Plantae

Red: Sapindales

Porodica: Sapindaceae

Rod: Acer

Vrsta: Acer platanoides

Narodna imena: norveški javor, mlječika, mlečec, mlječak

KARAKTERISTIKE:

-Javor mliječ (Acer platanoides L.) je listopadno stablo iz porodice sapindovki (Sapindaceae). Stablo je uspravno, vitko, naraste do 20 metara visine. Krošnja je gusta, jajasto zaobljena, na prostranom prostoru okruglasta. Korijenov sustav ima dobro razvijene bočne žile koje su pliće ali široke. Deblo je promjera veće od 1 m. Kora je debela oko 1 cm, u početku smeđesiva i glatka, kasnije tamnosmeđa te uzdužno i poprečno plitko izbrazdana, ne ljušti se. Mladi izboji su goli, u početku zelenkastosmeđi, kasnije smećkastosivi, prekriveni svijetlosmeđim lenticelama. Pupovi su sitni, ušiljeni, crvenosmeđi, sjajni, na rubu ljusaka sitno dlakavi, vršni pupovi su znatno veći od postranih koji su uži, prilegli uz granu i smješteni unakrsno nasuprotno. Listovi su nasuprotni, jednostavni, veliki 10-25 cm, nalaze se na tankim, crvenkastim peteljkama dugima 5-20 cm. Sastavljeni su od plojke razdijeljene na 3-7 krpastih režnjeva nazubljenog ruba i ušiljenih vrhova, srcaste osnove, goli su, na licu svijetlozeleni, naličje je svjetlije, u pazušcima žila kratko, svijetlosmeđe dlakavo, u jesen prije opadanja poprime zlatnožutu ili crvenkastu boju. Cvjetovi su jednodomni, jednospolni ili katkad dvospolni, skupljeni u uspravne gronjaste cvatove. Žućkastozelenkasti su, promjera oko 8 mm, građeni od pet listića čaške i vjenčića a nalaze se na drškama dugim 1-2 cm. Prašnika ima najčešće 8, kraći su od latica, tučak je jedan s nadraslom plodnicom i dva vrata. Cvatu prije listanja u travnju i svibnju. Plodovi su jednosjemeni, okriljeni oraščići dugi 4-7 cm, po dvije perutke spojene su pod tupih kutom, dozrijevaju u rujnu i listopadu. Sjemenka je na poprečnom presjeku plosnata. Peteljke listova, lisne nervature i mlade grančice sadrže mliječni sok. Medonosna je biljka, najmedonosnija od svih javora. Prinos je oko 200 kg meda na 1 ha čistog zasada.

Stanište

Prirodno je rasprostranjen u većem središnjem dijelu Europe, od Francuske na zapadu, sve do zapadne i jugozapadne Azije. Raste pojedinačno ili u malim skupinama na vlažnim, rahlim, bogatim bazičnim, vapnenastim tlima listopadnih šuma, u nizinskom i brdskom području. Sadi se kao ukrasna biljka u parkovima i nasadima zbog guste krošnje. Razmnožava se sjemenom i vegetativno cijepljenjem (ukrasni kultivari). Otporan je na gradska onečišćenja i na hladne temperature. Dobre je izbojne snage iz panja. Životni vijek mu je do 150 godina.  

UPOTREBA: 

Krajem zime se za vrijeme toplih dana može iz drva sakupiti sok. Sok sadrži 1,1-3,5% saharoze i tragove vanilina a može se koristiti za proizvodnju šećera. Drvo je lijepe teksture, lako se polira, nalazi primjenu u stolarstvu te služi za izradu muzičkih instrumenata poput klavira.  

IZVOR: plantea.com.hr

SITNOLISNA LIPA/LIPA

karakteristike:

Lipa (Tilia) je rod listopadnih stabala iz istoimene porodice lipa (Tiliaceae). Stabla su visoka do 40 metara te tvore pravilnu i široku krošnju. Listovi su srcoliki a zanimljivo je da iako se osuše tokom jeseni, na stablu ostaju sve do kraja zime. Korijenski sustav je dubok. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, žuti, skupljeni u paštitaste cvatove. Vrlo su mirisni te ih posjećuju i oprašuju raznoliki kukci. Zaštićeni s jednim pricvjetnim uskim i dugim listom koji plodićima pomaže da se lako rasprostrani. Kada ih snažan vjetar otpuhne s grane, zanimljivo ih je vidjeti kako lebde na zraku, kao propeler helikoptera koji se okreće i biva nošen vjetrom u daljinu. Nakon cvatnje razvija je oraščić koji ostaje na stablu i preko zime. U prirodi često rastu u sastavu listopadnih šuma, no isto tako se često sade kao pojedinačna stabla i u parkovima. Krošnja daje ugodnu hladovinu za ljetnih vrućina. Stari Slaveni smatrali su da grom u lipu nikada ne udara te im je bila simbol svetog stabla. Rod sadrži oko 30 vrsta a najznačajnije vrste kod nas su velelisna lipa (Tilia platyphyllos) sitnolisna lipa (Tilia cordata) srebrnolisna lipa (Tilia tomentosa) koprivasta lipa (Tilia urticifolia) – Značajna je zbog svoje rijetkosti. Slikani primjerak nalazi se u Arboretum Opeka kod Vinice. Lipa je odlična medonosna biljka, pčele ju rado posjećuju i sakupljaju nektar i pelud. Medenju pogoduju zaštićena mjesta koja nisu izložena vjetrovima i naglim promjenama. Najbolje luči nektar kada je toplo a vlažnost zraka visoka, između 65-98%. Lipov med je svijetložut do malo zelenkast, ukusan, pomalo gorak. Kristalizira se nakon 2-3 mjeseca u srednje čvrste kristale a u krutom stanju je žut do sivkast. Vrlo je cijenjen. Prinosi su prosječno oko 20 kg meda po košnici.[1] Upotreba U fitoterapiji se koriste dvije vrste lipa i njihov hibrid (Tillia cordata Mill., T. platiphyllos Scop., T. x vulgaris Heyne). Ostale vrste koje su često u prodaji u filter vrećicama nisu službeno ljekovite.[2] Čaj od cvjetova izaziva znojenje, potiče mokrenje te se preporučuje kod prehlada i gripa. Djeluje sedativno, uspavljujuće no nije ga dobro piti previše jer dugoročna primjena nepovoljno djeluje na rad srca. 1 žličica listova prelije se šalicom kipuće vode. Pije se 4x dnevno. Drvo lipe je meko i lako se obrađuje. 

Izvor: Lipa https://www.plantea.com.hr/lipa

JASEN

Krakteristike:

Poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) je listopadno stablo iz porodice maslina (Oleaceae). Stablo je uspravno, visoko do 30 m, tvori duguljasto ovalnu i zaobljenu krošnju. Korijenov sustav je širok i dobro razvijen. Deblo je promjera do 1 m, kora je u početku maslinastosiva i glatka, kasnije postane siva i uzdužno i poprijeko ispucana. Pupoljci su svijetlo ili tamnosmeđi, bočni su često skupljeni po 3 u pršljenu. Listovi su nasuprotni ili skupljeni po troje, neparno perasti, dugi 15-25 cm, čine ih 3-11 listići koji su dugi 8-10 cm, široki oko 2 cm, nepravilno nazubljenih rubova, na licu goli, na naličju uz glavnu žilu obrasli dlačicama ili goli, svi su gotovo sjedeći izuzev vršnog, ujesen poprime crvenu nijansu. Cvjetovi su dvospolni, crvenkastosmeđi, nemaju čašicu i krunicu, gusto su skupljeni u metličaste cvatove. Cvatu prije listanja u travnju i svibnju. Oprašuju se pomoću kukaca ili vjetra. Plod je okriljeni jednosjemeni oraščić dug 3-4 cm.

Stanište:

Rasprostranjeno je u srednjoj i južnoj Europi, jugozapadnoj Aziji i sjeverozapadnoj Africi. Kod nas je autohtona vrsta, često tvori čiste sastojine raste zajedno sa vrbama, topolom, hrastom lužnjaki i crnom johom. Nekad se sadi kao ukrasna vrsta u parkovima i drvoredima. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinski naziv roda Fraxinus potječe od grčke riječi phraxis (ograda, plot), zato što se drvo jasena odavna koristilo za ograđivanje zemljišta.[1] Na stranim jezicima nazivi su narrow-leafed ash (eng.), Schmalblättrige Esche, Quirl-Esche (njem.), frêne à feuilles étroites, frêne du midi, frêne oxyphylle (fr.), frassino meridionale, frassino ossifillo (tal.), fresno de hojas estrechas, fresno de hoja estrecha, fresno del sur (špa.), 

Izvor: Poljski jasen https://www.plantea.com.hr/poljski-jasen

KLEN

Karakteristike:

Javor klen (Acer campestre L.) je listopadni grm ili stablo iz porodice sapindovki (Sapindaceae). Može narasti i do 20 metara visine. Korijenski sustav je dobro razgranat. Deblo je promjera do 80 cm ili više, kora je u početku glatka i tanka, svijetlosiva do smećkasta, starenjem potamni, bjelkasto je prošarana, nepravilno puca i mrežasto se ljušti. Izboji su sivosmeđi i sjajni, na vrhu sitno dlakavi. Pupovi su sitni, jajasti, tupi ili malo ušiljeni, bjelkasto dlakavi, imaju svijetlosmeđe do crvenosmeđe ljuske, vršni pupovi su neznatno veći od postranih koji priliježu uz granu a na dugim ograncima i odstoje a unakrsno su poredani. Listovi su nasuprotni, jednostavni, karakteristično krpasti, urezani na pet tupih ili široko zaobljenih režnjeva (tri duboka i dva kratka bočna), dugi i široki 5-10 cm, goli, na licu tamnozeleni, naličje je malo svjetlije i uz žile rijetko maljavo, nalaze se na crvenkastoj peteljci dugoj oko 10 cm. Cvjetovi su jednodomni, zelenkasti do žućkastozeleni, sitni i neugledni, većinom su dvospolni, nalaze se na 3-5 cm dugim stapkama, skupljeni su po 15-20 u početku uspravne, kasnije viseće gronjaste cvatove. Ocvijeće im je dvostruko, građeno od pet listića čaške i vjenčića. Prašnika ima 8, tučak je jedan i ima nadraslu plodnicu. Cvatu u travnju i svibnju istovremeno s listanjem. Plod je pucavac sastavljen od dvije gole ili pustenasto dlakave, oko 2,5-3 cm duge perutke koje su nasuprotno smještene jedna prema drugoj (posve su vodoravne), sjemenka je plosnata. Dozrijevaju u rujnu i listopadu. Jako je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove sakupljajući nektar i pelud, na 1 ha unosi su oko 100 kg meda.

Stanište:

Prirodno je rasprostranjen na području srednje, zapadne i južne Europe, jugozapadne Azije te sjeverne Afrike, od nizinskog do brdskog područja. Kod nas je klen najčešća vrsta javora, raste u listopadnim i mješovitim šumama, često ga se može naći u šumama običnog graba, hrasta lužnjaka i bukve, na rubovima šuma, duž živica. Odgovaraju mu rahla, duboka, plodna, vlažna, bazična, kamenita i pješčana do glinenasta tla. Podnosi zasjenu i onečišćenje zraka. Dobre je izbojne snage iz korijena i panja. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama (kultivari). Životni vijek mu iznosi više od 200 godina.

Etimologija:

Latinsko ime roda Acer stari je latinski naziv za javor te znači oštar, šiljat, zbog listova šiljatih režnjeva.[2] Ime vrste campestre znači poljski. Na stranim jezicima nazivi su field maple, hedge maple, common maple (eng.), Feldahorn, Maßholder (njem.), érable champêtre (fr.), acero campestre (tal.), arce menor, arce campestre, arce silvestre (špa.), acer menor, acer silvestre (port.), maklen (slo.).

Upotreba:

Proljetni pupovi i listovi javora jestivi su i slatkasti.

Sok dobiven iz debla u rano proljeće može se sakupiti te pripremiti kao piće ili ukuhati da se dobi sirup, premda je slabo izdašan u odnosu na druge vrste javora i sadrži samo oko 1% saharoze.

Izvor: Javor klen https://www.plantea.com.hr/javor-klen

Najnoviji komentari

Nema komentara za prikaz.

Naša škola zgrada je stara

U njoj su rasla mnoga srca mlada

Ljubavi i pjesme ovdje uvijek ima

Zagrljaje pružamo svima

Znanje i iskustvo ovdje stvaramo

Nikada se  ni malo ne umaramo

Pravi ljudi ovdje ćemo postati

Učitelji u srcu će nam ostati

Bilogorom našom vika se čuje

Osmjeh naših đaka šumama odjekuje

Djetinjstva su ovdje stvarno pravi raj

Osnovna škola Vel′ko Trojstvo u svemu je naj

Vrijedne ruke zadruga je naša

Bilogorski vijenac pun je pravih sportaša

Natjecanja mnoga osvajamo mi

Kreativni i složni tu smo uvijek svi

Tekst.Ivana Dolovski, dipl.uč

Glazba: Tomislav Vrabac,prof.

/*** Collapse the mobile menu - WPress Doctor ****/ Skip to content