2011-03-04 19:45:55

Poklade, fašnik, maškare, karneval....

Poklade su razdoblje između Nove godine i uskrsnoga posta u kojem se ljudi prerušavaju i maskiraju. Tada su dopuštene svakovrsne ludorije i neobična ponašanja.
U većini hrvatskih krajeva pokladno ludovanje traje više dana, ponekad i tjedana, a završava obrednim spaljivanjem, vješanjem ili utapanjem pokladne lutke. Lutka simbolizira sve nedaće i zlo iz prethodne godine. S njezinim nestankom može se ući u novo razdoblje. Poklade su običaj u kojem se prepliću pretkršćanski i kršćanski elementi koji su se na različite načine mijenjali kroz stoljeća.

Poklade, maškare, mesopust, poklad, bušari, šafingari, fašnik, pust, karneval... Sve su to nazivi za razdoblje nakon Nove godine, do Čiste srijede ili Pepelnice.

U to vrijeme svatko ima priliku postati netko drugi, nešto drugo – ratnik, princeza, pčelica, jagoda, perilica rublja, svemirski brod...

U današnje vrijeme postoji određena razlika između gradskih i seoskih karnevala, a ona se uglavnom vidi u tome što su gradski karnevali redovito organizirani od strane neke udruge, turističke zajednice itd., a u seoskim karnevalima se još može naći određene spontanosti. Svatko od nas je čuo za kranevale u Rio de Janeiru, Veneciji i nekim Hrvatskim gradovima. No, evo nekoliko redaka o tome kakvo značenje imaju poklade, maškare, karneval, odakle potječu i koje su najistaknutije maske.

Narod od pamtivjeka poznaje običaje maskiranja, a ta tradicija je vrlo živa i danas. Blagdan Bogojavljenja, Sveta tri kralja, posljednji je dan božićnoga ciklusa. U starome Rimu u to doba godine održavale su se brojne svetkovine pod maskama – Saturnalije i Januarske kalende. Te poganske običaje Crkva je nastojala kristijanizirati pa je to razdoblje nazvala svetom dvanaestodnevnicom. Poganske maškare raspršile su se potom u vremenu koje im je ostalo između Bogojavljenja i korizme. Neke od poganskih maski nisu nikada iskorijenjene, a može se steći i dojam da je Crkva namjerno poštedjela poklade kao suprotnost korizmi. Dakle, možemo ustvrditi da podrijetlo karnevala seže do starorimskih svetkovina (Saturnalija, Luperkalija, Matronalija...), u kojima je prisutan Dionizova kulta. U srednjem vijeku to je bio početak nove godine, a uz taj dan je u mnogim europskim krajevima vezana i tradicija biranja jednodnevnih kraljeva – to je službeni početak pokladnoga razdoblja.

Načini maskiranja

U narodu su neki načini maskiranja prerasli u tradiciju. To su: preodijevanje muškaraca u žene i obrnuto, maske Cigana, crnaca, različitih građanskih, crkvenih ili vojničkih zvanja, kao i maske životinja i čudovišta. U našim selima te su maske nastale pod utjecajem građanskih pokladnih maskerada. Za sam naziv karneval postoji nekoliko tumačenja – može mu izvor biti u latinskom pokladnom uzviku Carne vale! Koji znači Zbogom meso! ili od latinskoga carrus navalis što znači lađa na kolima, koja se nekada vozila po srednjoj Europi u pokladnim povorkama.

U pokladama, karnevalu, uočljiv je lik Karnevala koji je u naše krajve stigao iz zapadno europskih zemalja. „To je figura izrađena od slame, dronjaka, staroga odijela i slič. zvana karneval, krnjo (Dalmacija), pust (Istra i Primorje), Fašnik i slično. Uz njega su stalno i određena lica: obično sudac, krvnik, branitelj, tužitelj i dr. – s primjerenim grotesknim maskama, koji ga prate i na nekom, tradicijom utvrđenom mjestu, izvode „dramatski“ prikaz – suđenje tome „zlotvoru“. Nakon „suđenja“, „karneval“ se svečano utopi, objesi ili spaljuje. Ovaj običaj, za koji se na zna kada je došao u naše krajeve, objašnjava se redovito kao pobjeda nad zimom, nevoljama, oskudicom i svim ostalim nedaćama koje su utjelovaljene i uništene u figuri Karnevala.

Jedna od karakteristika pokladnih, karnevalskih ophoda jest buka. Buka se može proizvoditi na različite načine, a proizvode je najčešće veće ili manje grupe maskiranih osoba. Najpoznatije takve grupe su zvončari u Kastavštini, buše u Baranji, bušari u Vojvodini i Slavoniji, mačkare... No, zvončari su najprepoznatljiviji po svome izgledu – oni nose kožuhe od ovčje kože, a na glavi maske s velikim nosom, raljama, jezikom, rogovima itd. U rukama su im najčešće toljage, a oko pojasa nose zvona pomoću kojih stvaraju buku.

 

U nekim krajevima (Slavonija) postoji još jedna grupna maska - orači s plugom i sijači koji zaoravaju seoske ulice ili dvorišta te tamo „siju“, a za taj "posao" domaćini ih nagrade. Zanimljiva je varijanta ovoga običaja u kojoj ta skupina ljudi obilazi plugom oko sela praveći krug, brazdu uokolo. Taj običaj s naglašenim ratarskim značenjem tumači se kao način obrane od zaraza ljudi i blaga (životinja). Slični običaji potvrđeni su u Engleskoj, Njemačkoj, Rumunjskoj... Sve to upućuje da je ovaj naš običaj jedna od karika u lancu europskih običaja. Kod nas, osim u Slavoniji, ovaj običaj postoji u Međimurju i u Primorju.


Osnovna škola Veliko Trojstvo