Prije nego se zaputiš u shopping razmisli o slijedećem:

·    Kada počneš dobivati džeparac, zamoli roditelje neka ti kupe novčanik ili si ga sam priušti te novac drži u njemu kako ga ne bi izgubio po raznim hlačama, jaknama, torbama. Kući ga drži uvijek na istom mjestu kako ne bi gubio vrijeme tražeći ga, a kad si vani pazi da ga ne izgubiš.

·    Iako možda dolaziš u napast da sav džeparac potrošiš odjednom, sjeti se kada ćeš drugi puta dobiti novac i razmisli hoće li ti do kraja tjedna/mjeseca (ovisno kada je dan „isplate džeparca“) novac trebati za nešto drugo.

·    Kada vidiš nešto što ti se sviđa, „prespavaj“ odluku o kupnji. Razmisli hoćeš li zbilja koristiti taj predmet, možeš li si ga priuštiti, želiš li ga samo zato jer ga „svi u razredu imaju“, hoće li ti se sviđati i idući tjedan ili mjesec…

·    Ukoliko želiš nešto za što trebaš štedjeti, odvajaj svaki mjesec dio džeparca te izračunaj koliko će ti vremena trebati kako bi sakupio potrebnu sumu. Tako ćeš naučiti planirati i upravljati novcem što će ti dobro doći u budućnosti kada i sam počneš zarađivati.

·    Odlazak u kupovinu može biti zabavan te je dobra prilika za bolje upoznavanje i druženje s prijateljima/icama, simpatijom, roditeljima, bratom, sestrom, članovima šire obitelji. Tvoj poziv u shopping mogao bi ih razveseliti!

Osim što ti daju određenu količinu novca s kojom smiješ samostalno raspolagati, davanjem džeparca roditelji ti daju i povjerenje. Naime, vjeruju kako si dovoljno zreo/la da bi upravljao/la novcem te samostalno odlučio/la želiš li štedjeti i na što ćeš trošiti. Stoga pokušaj ne iznevjeriti njihovo povjerenje trošenjem novca na nešto što je štetno za tebe i/ili za što znaš da ti oni sami ne bi kupili.