2011-01-24 10:04:37
Nasilje među djecom
O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada, ozljeđuje ili isključuje iz igre i aktivnosti drugo dijete koje se ne može obraniti. Takvo nasilje može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja stvari, uništavanja stvari... često uključuje neugodne komentare o djetetovoj obitelji ili rodbini.
Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslim osobama, antisocijalni su i skloni kršenju školskih pravila.
Često su skloni ljutnji i ''lako eksplodiraju''. Teško se nose s frustrirajućim situacijama. Vrlo često su i sami nasilnici bili žrtve fizičkog zlostavljanja i nasilništva u školi (ili u obitelji)! Mogu biti ljuti i uznemireni zbog situacije u školi ili kod kuće. Uglavnom biraju žrtve koje su sitnije, mlađe, slabije, povučenije i pasivnije od njih. Neki nasilnici uopće ne razumiju kako se žrtve osjećaju i koliko im zastrašivanje šteti.
Lako se uvrijede i često doživljavaju agresiju prema sebi čak i kad nije prisutna. Napadač ne mora nužno biti uključen u čin nasilja, može biti organizator grupe, tj. poticati i nagovarati druge da se nasilno ponašaju. Obično ne vole školu i nisu se na nju adaptirali, imaju lošu samokontrolu, neosjetljivi su na osjećaje drugih ljudi.
Dok neki nasilnici uživaju u agresiji, osjećaju se sigurnima i prihvaćeni su među vršnjacima, drugi imaju slabiji školski uspjeh, manje su popularni kod svojih vršnjaka i osjećaju se manje sigurnima. U nekim situacijama i sami nasilnici postaju žrtve.
Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše uznemiriti žrtvu: zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, obitelji, popularnosti, uloženog truda, teškoća u učenju, religije, zbog položaja u društvu, ljubomore na žrtvu…
Upozoravajući znakovi nasilničkog ponašanja
Roditelji čija djeca pokazuju niže navedene znakove trebali bi razgovarati sa stručnjakom koji će im pomoći u shvaćanju djece i savjetovati ih u prevenciji nasilnog ponašanja.
Znakovi kod male djece i predškolske djece
napadaji bijesa koji traju dnevno duže od 15 minuta te ih roditelji i drugi članovi obitelji ne mogu smiriti pa na kraju im ''popuste''
prisutni su često bezrazložni ispadi agresije
impulzivni su, neustrašivi i energični
konstantno odbijaju pravila i slušanje odraslih
nisu vezani za roditelje; na nepoznatom mjestu ne traže i ne odlaze do roditelja
često gledaju nasilje na televiziji, uživaju u nasilnim temama ili su zlobni prema vršnjacima
Znakovi kod školaraca
imaju lošiju pažnju i koncentraciju
često ometaju školske aktivnosti
imaju loš školski uspjeh
često upadaju u tučnjave s drugom djecom
na razočarenja, kritike i zadirkivanje reagiraju izuzetnom ljutnjom, krivnjom i željom za osvetom
često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice
imaju malo prijatelja te su često neprihvaćeni zbog svojeg ponašanja
sklapaju prijateljstva s drugom djecom koja su poznata po agresivnosti i neposlušnosti
konstantno se suprotstavljaju odraslima
zadirkuju i draže životinje
osjećaju se frustrirano
djeluju kao da ne suosjećaju s drugima
Koja djeca postaju žrtve školskog nasilništva?
Nasilnici pronalaze žrtve koje su zbog nečega ranjive ili odskaču od druge djece (boja kože, način hoda, ime, veličina, religija, naočale, obitelj, način oblačenja…). Često su to tiha, mirna, pasivna, anksiozna, nesigurna i oprezna djeca niskog samopouzdanja. Imaju malo prijatelja koji ponekad i stanu u njihovu obranu. Vrlo su povezani s roditeljima koje se često (ali ne uvijek) može opisati kao prezaštićujuće.
Žrtve nasilništva često imaju i:
Lošije socijalne vještine (ne znaju se "zauzeti za sebe'')
Manjak sigurnosti i spremnosti na traženje pomoći
Manje podrške od strane nastavnika i drugih učenika
Osjećaj krivnje te smatraju da su sami krivi za to što im se događa
Želju da se uklope, na bilo koji način
Najčešće je žrtva:
Novo dijete u razredu
Nadareno dijete
Mirno i ljubazno dijete
Dijete koje ima dobar odnos s učiteljem
Dijete nižeg socioekonomskog statusa
Dijete iz druge etničke skupine
Hendikepirano dijete/ dijete s posebnim potrebama
Dijete razvedenih roditelja
Dijete žrtva obiteljskog nasilja
Djeca žrtve često pokušavaju to sakriti od odraslih jer se boje da će ih smatrati slabima i kukavicama ili iz straha da će se situacija samo pogoršati. Postoje znakovi koji nam mogu pomoći da prepoznamo/posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilništva.
Žrtve nasilničkog ponašanja:
Boje se ići u i iz škole
Mijenjaju uobičajeni put do škole
Mole roditelje da ih voze u školu
Odbijaju ići u školu
''Bolesni'' su ujutro prije škole, imaju glavobolje ili bolove u trbuhu
Pogoršava se školski uspjeh
Dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama
Dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)
Postanu povučeni, niskog samopouzdanja
Postanu anksiozni, napeti, prestanu jesti
Prijete ili pokušaju samoubojstvo
Zaspu plačući, imaju noćne more
Ostaju bez svojih stvari, često ''gube'' džeparac
Sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju nasilniku)
Odbijaju govoriti što nije u redu
Imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine
Počnu zastrašivati drugu djecu
Postanu agresivni ili depresivni
Počnu markirati
Daju nevjerojatne isprike za gore navedena ponašanja
Sami su pod odmorom, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti
Ne biraju ih u grupnim sportovima
Traže blizinu učitelja
Nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred ploču, pred razred
|