Koliko zarađujemo?
Ako vaše dijete postavi to pitanje, zapravo želi znati: "Imamo li dovoljno novca? Jesam li siguran?" Ne morate izreći cifru, ali odgovorite iskreno i uvjerljivo, npr. "Imamo dovoljno za lagodan život i za brigu o tebi."
Adolescenti će, s druge strane, prije htjeti stvarnu cifru. Možete im reći vrijednosti ili, ako vam je to ugodnije, raspon unutar kojeg se ta vrijednost nalazi. Dobro je staviti te cifre u neke okvire, raspravljajući o troškovima.

Jesmo li bogati?
Djeca se stalno uspoređuju s drugima da vide uklapaju li se u društvo. Pitanje je, tj. druga strana ovog pitanja jest: "Jesmo li siromašni?" To je pokušaj vašeg djeteta da stavi vaš stil života u kontekst. Vaše dijete može zapravo pitati jeste li sposobni brinuti se o njemu i, ako jeste, navedeni odgovor će biti dovoljan. Međutim ako ste bogatiji od većine obitelji u susjedstvu, to možete slobodno reći vašem djetetu kako bi bilo svjesno toga da ima veće mogućnosti. Npr. "Posao koji tata i ja radimo daje više novca od mnogih drugih poslova, ali ti znaš da novac ne može kupiti mnoge važne stvari u životu, poput dobrih prijatelja."

Hoćeš li izgubiti svoj posao?
Djeca slušaju o otkazima na vijestima i u školi. Ako se osjećate sigurno, uvjerite svoje dijete u sigurnost posla. Ako ste zabrinuti, odmjerite što vaše dijete može podnijeti i naglasite koje pripreme ste napravili za slučaj otkaza i kako se planirate s tim nositi.
Budite uvjerljivi, ali nemojte ostaviti svoje dijete bez odgovora i u nepoznavanju situacije, kako ne bi postalo pretjerano tjeskobno. Ono će pročitati znakove uzbune bez obzira na to što niste ništa jasno rekli i neće znati kome se obratiti. Ukratko, tajnovitost će samo pojačati djetetovu anksioznost.

S djecom osnovnoškolske dobi davanje džeparca može biti vrlo konstruktivan način učenja raspolaganja novcem. Na taj način, ako dajemo određenu sumu koje se pridržavamo i ne popuštamo pritiscima da dajemo više (osim u iznimnim situacijama ili za troškove koje smo se obvezali pokrivati), dijete uči prirodnim putem da, ako potroši sve na novu igračku ili majicu, neće imati za bombone drugi dan. Tako svaki put uči donijeti odluku i uči koje su posljedice tih odluka. Također može na ovaj način učiti o pojmu štednje i odricanja kako bi skupilo novac za nešto veće. Pri tom je važno da mu zaista damo slobodu s njegovim novcem i ne nastojimo dodatno utjecati na njegove odluke. Mnogi roditelji čine grešku, pa kad dijete dobije npr. 100 kuna od rođaka, uzmu taj novac i krenu u pregovore s djetetom o tome što će za to kupiti, što može zaista povrijediti dijete i poslati mu poruku da je previše nezrelo za donošenje odluka.

Ako je novac dat djetetu, dopustite mu da ga upotrijebi na način  na koji želi te mu ponudite eventualni savjet i pomoć oko nalaženja alternativa na što bi moglo potrošiti taj novac. Ono ima pravo na vlastite izbore, greške i upravljanje ovim dijelom svog života. Ovo je ujedno i najbrži put vlastitog učenja o financijama.

Najvažniji korak pri učenju djeteta kako mudro upravljati novcem je da su i roditelji sami odrasle osobe koje mudro upravljaju novcem. Jer, ako malo razmislimo, djeca neće napraviti ono što im kažete, ali će vas imitirati u nečemu što radite.

KAD S DJECOM RAZGOVARATI O NOVCU?

Predškolci – u ovoj dobi djeca su premala da bi uistinu razumjela kako upravljati novcem ili kakvi problemi s novcem postoje.
    Djeca do četvrtog razreda osnovne škole – mogu osjetiti ako imate problema s novcem čak i ako ne razgovarate s njima o tome. Važno je da im objasnite na jasan, nezabrinjavajući, njima razumljiv način.
    Djeca od četvrtog do osmog razreda – mogu razumjeti život „od prvog do prvog“. Počinju shvaćati da će možda morati smanjiti svoje troškove kako bi pomogli obitelji ako ima financijskih teškoća.
    Srednja škola – zanima ih koliko iznosi roditeljska plaća i koliko ušteđevine imaju u banci. Budite iskreni o zaradi, ali i o računima koji se moraju platiti, jer na taj način će djeca dobiti jasnu sliku koliko novca „odlazi“ u odnosu na to koliko zarađujete.