Radi zaštite močvara u iranskom gradu Ramsaru godine 1971. donesena je konvencija o zaštiti močvara kao staništa ptica močvarica. Po imenu grada konvencija je dobila i ime – Ramsarska konvencija. Do danas je Ramsarsku konvenciju potpisalo 116 država. Ramsarsku konvenciju potpisala je Republika Hrvatska (močvarna područja - Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje, Crna Mlaka i donji tok rijeke Neretve). Ukupna površina močvara koje su Ramsarskom konvencijom zaštićene iznosi nešto više od 7000.000 četvornih kilometara. No, ta se površina neprestano povećava. Zemlje potpisnice Ramsarske konvencije na konferenciji godine 1999. obvezale su se da će do 2005. godine znatno povećati močvarne površine koje su zaštićene po načelima Ramsarske konvencije. Također će nastojati povećati i broj država potpisnica te konvencije.     Uništavanje močvarnih i vodenih biotopa ogleda se u nekoliko vidova. Najveća opasnost za močvarna područja dolazi od industrije i intenzivne poljoprivrede.

Ramsarska konvencija donešena je kao reakcija na ubrzani nestanak močvarnih i drugih vodenih površina i na neprestanu njihovu biološku i ekološku degradaciju. Da se uoči vrijednost i važnost močvarnih biotopa dovoljno je samo navesti kako su oni staništa velikog broja ptičjih vrsta. Tako, primjerice, na europskim močvarama obitava i gnijezdi se skoro 45 posto svih ptičjih vrsta na tom području. No, na močvarama i drugim vodenim površinama nije prisutna samo bogata ornitofauna. Na tim biotopima rastu posebne biljne vrste, praćene i specifičnim životinjskim vrstama, posebno ribama i beskralješnjacima (kukcima, larvama itd.)

     Uništavanje močvarnih i vodenih biotopa ogleda se u nekoliko vidova. Najveća opasnost za močvarna područja dolazi od industrije i intenzivne poljoprivrede.